gramatika

jezikoslovno područje koje opisuje ili utvrđuje pravila na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj i sintaktičkoj razini

filologija

gramatika

priručnik koji propisuje fonološko i morfološko, tvorbeno i sintaktičko ustrojstvo jezika i daje popis pravila koja upravljaju jezičnim sustavom

filologija

dopreporodna gramatika

hrvatska gramatika čiji je metajezik ili jezik objekt jedan od hrvatskih književnih jezika koji prethode suvremenomu hrvatskom standardnom jeziku štokavske osnovice

filologija

franjevačka gramatika

dopreporodna hrvatska gramatika čiji je autor franjevac

filologija

funkcionalna gramatika

gramatika u kojoj se povezuju jezične strukture i obrasci s onim što se s pomoću njih može učiniti, naglasak je na jezičnoj uporabi, društvenome kontekstu, komunikaciji i jezičnim funkcijama

filologija

ilirska gramatika

gramatika hrvatskoga jezika čiji je autor pristaša ilirskoga pokreta

filologija

kognitivna gramatika

najstariji konstrukcijski pristup gramatici razvijan od sredine 70-ih godina prošloga stoljeća do danas u djelima američkoga lingvista Ronalda W. Langackera

filologija

konstrukcijska gramatika

kognitivnolingvistička gramatička teorija

filologija

leksička funkcionalna gramatika

netransformacijska generativna teorija koja jezik promatra kao višedimenzijski objekt čija je svaka dimenzija prikazana kao posebna struktura koja ima svoja pravila, pojmove i oblike, a različite se strukture međusobno ograničavaju

filologija

poredbena gramatika

jezikoslovno područje koje uspoređuje jezike kako bi se utvrdilo jesu li genetski srodni

filologija

univerzalna gramatika

apstraktna pravila svojstvena svim jezicima

filologija

utjelovljena konstrukcijska gramatika

konstrukcijska gramatika koja je primarno usmjerena pitanju odnosa konstrukcija nekoga jezika s utjelovljenom spoznajom u procesu razumijevanja jezika te pitanju kako konstrukcije pridonose simulaciji

filologija