Struna je terminološka baza hrvatskoga strukovnog nazivlja u kojoj se sustavno prikuplja, stvara, obrađuje i tumači nazivlje različitih struka radi izgrađivanja i usklađivanja nazivlja na hrvatskome jeziku.
Skrb o hrvatskome strukovnom nazivlju – bitnoj sastavnici hrvatskoga standardnog jezika – jedna je od temeljnih zadaća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Nazivlje je ključ stručnoga i znanstvenoga sporazumijevanja i stoga je rad na nazivlju iznimno važan i veoma zahtjevan posao koji je u nas donedavno bio prilično zanemaren. Osnivanjem Strune stvorene su temeljne pretpostavke za njegov razvoj na nacionalnoj razini. Ovim se programom izgrađuje terminološka infrastruktura kakvom već raspolažu gotovo sve europske države. Izgradnja takve infrastrukture osobito je važna za hrvatski jezik otkad je postao službenim jezikom Europske unije.
Projekt izgradnje hrvatskoga strukovnog nazivlja pokrenut je na inicijativu Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, a Hrvatska zaklada za znanost financijski ga je podupirala od 2008. do 2013. godine te ponovno od rujna 2016. godine. Za nacionalnoga koordinatora izabran je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (vidi Iz povijesti Strune). U Struni ravnopravno surađuju stručnjaci jezikoslovne struke sa stručnjacima drugih struka. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje kao nacionalni koordinator pruža terminološku, kroatističku i tehničku podršku prihvaćenim projektima. Program izgradnje hrvatskoga strukovnog nazivlja jedini je djelatni oblik terminološkoga planiranja u Republici Hrvatskoj.
U Strunu je dosad uključena trideset i jedna struka, a javnosti je dostupno nazivlje dvadeset i dviju struka: anatomija i fiziologija, antropologija, arheologija, brodostrojarstvo, drvna tehnologiija, farmakologija, fitomedicina, fizika, građevinarstvo, hidraulika i pneumatika, kartografija i geoinformatika, kemija, kemijsko i laboratorijsko nazivlje, korozija i zaštita materijala, matematika, polimerstvo, pomorstvo, pravo EU-a, stomatologija, strojni elementi, zrakoplovstvo te vojno nazivlje, koje je izvan sustava financiranja Hrvatske zaklade za znanost. U tijeku je obradba nazivlja iz područja antičke arheologije, forenzike, genetike, klasične arhitekture, knjižničarstva, oftalmologije i računovodstva. Obrađuje se i nazivlje iz područja muzikologije, što financira Hrvatska zaklada za znanost kao istraživački projekt, a izvan sustava financiranja Hrvatske zaklade za znanost uz vojno nazivlje sudjeluje i fitomedicina.
U okviru programa Struna uspostavlja se stručna i znanstvena suradnja među ustanovama koje se bave različitim vidovima terminološkoga rada. Treba posebno istaknuti i suradnju s Hrvatskim zavodom za norme.
Dr. sc. Bruno Nahod voditelj je programa Struna od studenoga 2017. godine.
Prof. dr. sc. Maja Bratanić bila je voditeljica Strune od listopada 2009. do prosinca 2015., a dr. sc. Željko Jozić od siječnja 2016. do listopada 2017. godine.
Marina Bergovec, dr. sc. Ivana Brač, dr. sc. Maja Lončar, dr. sc. Krešimir Međeral-Sučević, dr. sc. Bruno Nahod, dr. sc. Ana Ostroški Anić i Siniša Runjaić, a jezični su redaktori Strune dr. sc. Tomislava Bošnjak Botica i dr. sc. Perina Vukša Nahod
Terminolozi su se stručno usavršavali pohađanjem Ljetne terminološke škole u organizaciji Termneta u Beču ili Kölnu, gdje je većina stekla međunarodnu svjedodžbu terminologa (ECQA Certified Terminology Manager), te na naprednome terminološkom kolegiju Instituta za primijenjenu lingvistiku sveučilišta Pompeu Fabra u Barceloni. Većina je suradnika doktorirala iz područja terminologije, a svi se u svojemu znanstvenom radu bave i terminološkim temama (vidi u podizbornicima Objavljeni radovi i Izlaganja).
Četvero terminologa članovi su Tehničkoga odbora Hrvatskoga zavoda za norme (HZN/TO 37) i aktivno sudjeluju u njegovu radu i na izradbi hrvatskih prijevoda terminoloških norma. Dr. sc. Maja Lončar predsjednica je Tehničkoga odbora 37 od studenoga 2015. godine. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2009. godine postao je članom Infoterma (International Information Centre for Terminology), najutjecajnijega svjetskog terminološkog tijela.
Bivša voditeljica Strune prof. dr. sc. Maja Bratanić izabrana je 2010. godine za člana Odbora Europskoga terminološkoga društva (EAFT) i tu je dužnost obnašala do kraja 2014. godine, a od studenoga 2014. članica toga šestočlanog odbora i dalje je suradnica užega tima Strune dr. sc. Ana Ostroški Anić.
U radu na izgradnji hrvatskoga strukovnog nazivlja primjenjuje se prilagođena inačica tradicionalnoga terminografskog opisa koja počiva na načelima razrađenima u normama ISO-a (u okviru Tehničkoga odbora 37) i drugoj terminološkoj literaturi. Ta su načela objašnjena i potkrijepljena primjerima na hrvatskome jeziku u Hrvatskome terminološkom priručniku autorica Lane Hudeček i Milice Mihaljević izrađenome za potrebe Strune.
Terminolozi iz Odjela za opće jezikoslovlje obučeni su za terminografski rad i većina ih ima i međunarodni certifikat ECQA Certified Terminology Manager.
U Institutu se organiziraju terminološke radionice u kojima se stručnjaci koji izgrađuju nazivlja svojih struka upoznaju s temeljnim terminološkim načelima i upućuju u rad s bazom preko mrežnoga sučelja i tako osposobljavaju za terminološki rad. Teme su radionica: Uvod u terminologiju, Izgradnja konceptualnoga sustava, Terminološka definicija, Terminološka baza podataka, Načela tvorbe hrvatskih naziva, Oblikovanje korpusa itd.
Stručnjaci pojedinih struka unose u bazu nazive svojih struka, njihove definicije i druge podatke, a jezikoslovci iz Instituta zaduženi su za terminografsku i kroatističku provjeru predloženih naziva. O svim se rješenjima raspravlja na posebnim projektnim radionicama, a problemi se rješavaju redovito suradnjom i praćenjem rada u terminološkoj bazi.
U Struni se početkom 2016. godine nalazi oko 31 300 hrvatskih naziva (vidi Projekti), njihove istovrijednice na engleskome jeziku i na nekim drugim europskim jezicima.
Zapis svakoga naziva može sadržavati sljedeće elemente:
Obvezatne su kategorije označene podebljano.
Znanstvena i umjetnička područja raspoređena su prema razredbi iz Pravilnika Nacionalnoga vijeća za znanost objavljenoga 2009. godine.
Cilj je terminološkoga opisa normiranje naziva, što znači da se izborom i prikazom naziva u bazi preporučuje uporaba najprihvatljivijega naziva za određeni pojam. Pritom se popisuju i drugi supostojeći nazivi za isti pojam, no svakomu se pridjeljuje njegov normativni status.
Razlikujemo naziv i njegove istoznačnice koje mogu biti označene kao: dopušteni naziv, predloženi naziv, nepreporučeni naziv, zastarjeli naziv i žargonizam.
Zadaća je Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje predložiti jezično najprihvatljiviji naziv koji se najbolje uklapa u sustav hrvatskoga standardnog jezika, ali i u sustav nazivlja struke o kojoj je riječ. To je u pravilu i naziv od kojega se najlakše tvore značenjski povezani nazivi.
U slučaju kad je naziv dug, predlaže se i njegov skraćeni oblik koji se može upotrebljavati u definicijama.
Kad pojedini projekti ne prihvate naziv koji je po sudu institutskih stručnjaka najprimjereniji, on se navodi u posebnoj rubrici kao predloženi naziv (IHJJ).
Dopušteni su nazivi oni koji se susreću u struci kao potpune istoznačnice preporučenoga naziva, ali su po nekome kriteriju manje normativno prihvatljivi od preporučenoga naziva. Ti se nazivi ne upotrebljavaju u definicijama.
Nepreporučenim nazivima smatraju se nazivi koji nisu prihvatljivi za uporabu u strukovnome jeziku jer su jezično neprihvatljivi ili pogrešno ili nepotpuno izražavaju pojam na koji se odnose.
Zastarjeli su nazivi oni nazivi koji se u jeziku struke više ne upotrebljavaju.
Žargonizmi su izrazi koji se upotrebljavaju u neslužbenome razgovoru među stručnjacima, a često su posuđenice iz drugih jezika, metaforični izrazi i sl.
Strani nazivi i dijelovi naziva pisani u izvornome obliku istaknuti su kurzivom. Uz njih se navodi i odgovarajuća jezična odrednica o podrijetlu naziva izražena kodovima ISO-a za nazive jezika.
Značenje svakoga naziva opisuje se definicijom koja objašnjava razliku između pojma pridruženoga nazivu i drugih povezanih pojmova.
Pojmovni se sustav gradi i navođenjem podređenih naziva. Primjer uporabe naziva u kontekstu uvijek je izvorni navod iz stručne literature, a navodi se u rubrici kontekst.
U zapisu svakoga naziva navode se i istovrijednice na drugim jezicima, u pravilu uvijek na engleskome, a često i na drugim europskim jezicima. Tako se osigurava međujezična razmjenjivost terminoloških podataka.
Uz naziv se, ako postoje, prikazuju i kratice, a u skladu s pojmom koji naziv označuje može se navesti i simbol, formula, jednadžba, poveznica te grafički prilog.
Vrela naziva, definicije i konteksta otvaraju se pritiskom na znak (i) i navode se na dnu prikaza naziva. Vrelo se obvezatno navodi uz kontekst, dok se uz naziv navodi onda kad se želi naglasiti da je naziv povezan s određenim autorom ili vrelom, ili da ga je skovao sam obrađivač. Vrela za definicije navode se kad je definicija iz vrela doslovno preuzeta ili je tek neznatno preuređena.
Nastojalo se da uporaba tražilice Strune bude intuitivna i razumljiva, prikaz naziva pregledan te da korisnik u Struni lako i brzo nađe traženi naziv.
Automatsko dopunjavanje pomoćni je način pretraživanja i pokreće se unosom trećega znaka u polje za upit. U dvama stupcima ispisuju se nazivi koji počinju tim nizom znakova. Unosom dodatnih znakova popis se naziva sužava. Upiše li se niz znakova koji u bazi ne postoji, automatsko će se dopunjavanje isključiti.
Pritiskom tipke miša na naziv u popisu otvaraju se rezultati pretraživanja za taj naziv.
Nazivi se u Struni mogu pretraživati jednostavnim i naprednim pretraživanjem.
Jednostavnim se pretraživanjem pretražuju svi nazivi koji postoje u Struni bez obzira na njihov status (preporučeni, predloženi, dopušteni, nepreporučeni...). Može se pretraživati samo cijela riječ.
Rezultati jednostavnoga pretraživanja ispisuju se u skupinama po 15 naziva na stranici. Redoslijed je određen prema relevantnosti rezultata, a najvažniji je rezultat na vrhu.
U naprednome pretraživanju korisnik sam odlučuje koje će polje pretraživati. U tome je pretraživanju omogućeno postavljanje složenih upita s pomoću Booleovih operatora.
Znakovi koji se mogu upotrebljavati pri pretraživanju:
* (zvjezdica) → bilo koji znak
zvjezdica se upotrebljava na kraju niza znakova za upit i zamjenjuje bilo koji znak zrakoplov* → zrakoplov, zrakoplovi dugoga dometa, zrakoplovna konstrukcija itd.
(razmak) → ili
+ (plus) → mora biti
znak plus označuje da se niz znakova iz upita mora pojaviti u rezultatu
- (minus) → ne smije
znak minus označuje da se niz znakova iz upita ne smije pojaviti u rezultatu
"" (navodnici) → navodnicima se označuje niz znakova iz upita koji se točno u tome obliku mora pojaviti u rezultatu
Primjer:
1) prostor euklidski s uključenom mogućnošću pretraživanja samo konteksta kao rezultat sve nazive koji u kontekstu imaju ili "prostor" ili "euklidski"
2) +prostor -euklid* s uključenom mogućnošću pretraživanja samo definicije, dat će kao rezultat sve nazive koji u definiciji imaju "prostor", ali nemaju "Euklid", "Euklidov", "euklidski"...
Odabirom određenoga naziva u rezultatima pretraživanja otvara se potpuni pregled toga naziva.
Podatci o vrelu naziva, definicije ili konteksta (primjera uporabe naziva u kontekstu) otvaraju se pritiskom na znak (i).
Za potrebe projekta osmišljena je terminološka baza podataka pri čijoj je izradbi i usavršavanju velika pozornost posvećena postojanosti i jednostavnosti uporabe te usklađenosti sa suvremenim standardima terminografskoga opisa i terminološke struke. Predviđajući različite korisničke potrebe, početna baza (prva inačica) izrađena je tako da se shema može jednostavno razrađivati, prilagođivati i dopunjavati. Četvrta inačica, koja se trenutačno upotrebljava, zadovoljava sve potrebe obradbe terminološke natuknice za ukupno 14 različitih terminoloških zbirka. Baza je izrađena u MySQL okruženju, a sučelje i tražilica izrađeni su s pomoću HTML5, CSS3 i biblioteke jQuery.
Sučelje za unos sadržava 46 polja u koja se unose podatci. Polja naziv i definicija obvezatna su, a ostala se popunjavaju ovisno o složenosti obradbe samoga naziva. Visoka razina postojanosti postignuta je raščlanjivanjem strukture u entitetske tablice čime je omogućeno raspoređivanje podataka u srodne skupine, višestruki unos u polja te unos odabirom iz padajućih izbornika za ona polja čije su vrijednosti unaprijed određene. Takav je pristup krajnjemu korisniku osigurao jednostavnost i točnost obradbe terminološke natuknice.
Terminološka natuknica obrađuje se u pet osnovnih faza koje olakšavaju usklađivanje nazivlja na razini projekta, ali i na razini cijele Strune. Takav način obradbe uz sustav dopisivanja omogućuje visoku razinu suradnje između suradnika na projektu i terminologa te jezičnoga savjetnika iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Predviđajući potrebu za razmjenom podataka i usklađivanjem s postojećim i budućim svjetskim terminološkim zbirkama, pri osmišljavanju sheme i određivanju kategorija relacijske baze vodili smo se preporukama za razmjenu terminoloških baza TBX-om. Shema relacijske baze Strune u potpunosti je kompatibilna s TBX-om koji je od 2011. propisan u normi ISO-a, što jamči jednostavnu razmjenu podataka sa svim svjetskim digitalnim terminološkim zbirkama.
Bazu podataka, radno sučelje za bazu i tražilicu izradio je Vedran Cindrić.
Tražilicu je grafički oblikovao Darko Blažević.
O pokretanju projekta i njegovu praćenju Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika (koje je djelovalo od 2005. do 2012) raspravljalo je na nizu svojih sjednica te ovdje donosimo sažet prikaz utemeljivanja Strune. Na poticaj tadašnje ravnateljice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Dunje Brozović Rončević predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa akademik Radoslav Katičić 15. sjednicu Vijeća održanu 21. prosinca 2006. godine posvetio je raspravi o uporabi stranih riječi u hrvatskome jeziku. Nakon iscrpne rasprave Vijeće je zaključilo da se uputi pismo Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa i Nacionalnoj zakladi za znanost (danas Hrvatskoj zakladi za znanost) s pozivom da se pokrenu, a možda i naruče, projekti izradbe hrvatskoga nazivlja i to u suradnji jezikoslovaca i stručnjaka za različita područja.
O pokretanju projekta izgradnje strukovnoga nazivlja Vijeće je raspravljalo na 16. sjednici održanoj 22. ožujka 2007. godine te je tada oblikovan i konačan prijedlog dopisa koji je predsjednik Vijeća uputio Nacionalnoj zakladi za znanost, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa te Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske poduprla je inicijativu Vijeća iz svibnja 2007. godine te je Upravni odbor Zaklade odlučio projekt Izgradnja hrvatskoga strukovnog nazivlja u okviru programa Sociokulturna tranzicija iz industrijskog u društvo znanja financirati s 1.000.000 kuna. U rujnu 2007. godine raspisan je natječaj za projekt koordinacije, a na Upravnome odboru Zaklade odlučeno je da će sljedeći natječaj za znanstvenike koji se bave izgradnjom nazivlja pojedinih struka biti raspisan u travnju 2008. godine.
Na natječaju koji je Hrvatska zaklada za znanost raspisala za projekt koordinacije Izgradnja hrvatskoga strukovnog nazivlja prihvaćen je projekt Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te je Institut izabran za nacionalnoga koordinatora projekta izgradnje hrvatskoga strukovnog nazivlja.
Projekt koordinacije (od 15. siječnja 2008. do 15. siječnja 2009.)Projekt Hrvatsko strukovno nazivlje – projekt koordinacije trajao je od 15. siječnja 2008. do 15. siječnja 2009. godine. Voditeljica projekta bila je dr. sc. Milica Mihaljević. Cilj je projekta bio osigurati potrebne preduvjete za provedbu druge faze projekta u kojoj je predviđena suradnja sa stručnjacima različitih struka. U predviđenom jednogodišnjem razdoblju izrađen je Hrvatski terminološki priručnik (dr. sc. Milica Mihaljević, dr. sc. Lana Hudeček i Bruno Nahod) koji pruža osnovna znanja potrebna za terminološki i terminografski rad. Posebna se pozornost posvetila tipičnim jezičnim pogreškama koje se pojavljuju na svim jezičnim razinama.
Za potrebe projekta Bruno Nahod osmislio je prvu inačicu jedinstvene baza podataka e-Struna pri čijoj je izradbi naglasak stavljen na postojanost, jednostavnost uporabe i kompatibilnost s postojećim bazama podataka, normama i preporukama. Osmišljene su i radionice za voditelje i suradnike budućih projekata Strune. Suradnici na projektu sudjelovali su u radu terminološke škole (Poletna terminološka šola), znanstvenoga skupa i okrugloga stola koji se u rujnu održao u Ljubljani te je uspostavljena suradnja s Inštitutom za slovenski jezik Fran Ramovš ZRC SAZU.
Od listopada 2009. vodstvo programa Struna preuzela je prof. dr. sc. Maja Bratanić.
Rad na Struni odvijao se u suradnji dvaju institutskih odjela, Odjela za opće jezikoslovlje i Odjela za hrvatski standardni jezik, koji su odgovorni za terminološku i jezičnu pouzdanost Strune. Za izbor naziva i točnost stručnih podataka iz različitih područja i struka u Struni odgovorni su urednici projekata.
Na Struni su kao suradnici u terminološkome radu i kao savjetnici za strane jezike sudjelovali pok. dr. sc. Antun Halonja (terminolog), dr. sc. Tomislav Stojanov (terminolog i jezični savjetnik), dr. sc. Barbara Štebih Golub (njemački), dr. sc. Sanja Perić-Gavrančić (latinski), dr. sc. Ivana Lovrić-Jović (talijanski), dr. sc. Tomislava Bošnjak Botica (francuski) i Ivo-Pavao Jazbec (grčki) te tijekom 2013. godine stručne suradnice Ines Kotarac i Ivana Šijaković.
Jezični su savjetnici uglavnom bili suradnici s Odjela za hrvatski standardni jezik pod koordinacijom voditeljice Odjela dr. sc. Milice Mihaljević i dr. sc. Lane Hudeček: dr. sc. Goranka Blagus-Bartolec, dr. sc. Barbara Kovačević, dr. sc. Kristian Lewis, dr. sc. Ivana Matas-Ivanković, dr. sc. Alen Milković, dr. sc. Irena Miloš, dr. sc. Ermina Ramadanović te dr. sc. Jurica Budja, dr. sc. Ankica Čilaš Šimpraga, dr. sc. Ivana Kurtović-Budja i dr. sc. Perina Vukša Nahod s drugih institutskih odjela.
Tek se u drugoj fazi rada nakon uključivanja većega broja projekata koji su imali različite terminološke potrebe moglo u potpunosti sagledati sve probleme povezane s tako zahtjevnim projektom upravljanja nazivljem. U program Struna do kraja 2013. godine uključilo se sedamnaest projekata koje je financijski podupirala Hrvatska zaklada za znanost, a s radom su započeli i neki projekti bez financiranja Zaklade (Fitomedicina, Paleontologija, Vojno nazivlje) jer od 2012. do 2016. godine nisu raspisivani novi natječaji za Strunu.
Zbog potreba za preciznijim razlikovanjem kategorija terminoloških podataka i eksplicitnijim usklađivanjem s pojmovnim pristupom koji je svojstven terminografskomu radu, struktura terminološkoga zapisa u bazi Strune dodatno je nadograđena u skladu s normama ISO-a i standardom TBX (Term Base eXchange). U nju su ugrađene nove kategorije podataka (ISO 12620) pa je početnih 18 polja sučelja za unos podataka o nazivu naraslo na današnjih 46.
S obzirom na to da prva inačica terminološke baze nije predviđala razredbenu shemu prema kojoj bi se prijavljivali projekti i organizirala sama baza, u ovoj je fazi ona uvedena. To omogućuje koherentno dograđivanje baze sumjerljivim i kompatibilnim znanstvenim i umjetničkim područjima i disciplinama. Nakon usporedba različitih razredaba i njihovih prednosti i nedostataka, izabrana je ona najbolje poznata hrvatskim korisnicima iz Pravilnika Nacionalnoga Vijeća za znanost, objavljenoga 2009. godine.
Uspostavljena je suradnja s Hrvatskim zavodom za norme i zahvaljujući tomu u Strunu se ugrađuju i nazivlje iz hrvatskih norma te je do kraja 2011. godine preuzeto više od 1400 naziva iz različitih područja. Od 2016. godine nazivlje iz hrvatskih norma dodaje se Hrvatskomu terminološkom portalu.
