definicija |
riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ ispred sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: enklitika, naslonjenica |
istovrijednice |
engleski: enclitic njemački: Enklitikon francuski: enclitique ruski: энклитика, энклитическое слово |
suprotnica |
prednaglasnica |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Jozić, Željko i dr. 2013. Hrvatski pravopis. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. |
