definicija |
hrvatska filološka škola čiji se postanak veže uz hrvatski narodni preporod i ilirski pokret, program joj se zasnivao na rezultatima koje su postigli ilirci, a djelovala je do početka osamdesetih godina 19. stoljeća 
|
istovrijednice |
engleski: Zagreb philological school njemački: Zagreber philologische Schule francuski: école de philologie de Zagreb, école philologique de Zagreb ruski: загребская филологическая школа talijanski: Scuola filologica di Zagabria češki: filologická škola záhřebská švedski: Zagrebs filologiska skola |
napomena |
Ilirski jezikoslovci i njihovi sljedbenici tvore zagrebačku filološku školu. U njezinoj su prvoj fazi (od početka preporoda do kraja četrdesetih godina) vodeći preporoditelji Ljudevit Gaj, Vjekoslav Babukić i Antun Mažuranić. Djelatnost škole ogleda se u afirmaciji Gajeve slovopisne reforme i oblikovanju gramatičke norme ilirskoga jezika, što se u praksi svodilo na oblikovanje slovopisne, pravopisne i gramatičke norme hrvatskoga standardnog jezika na štokavskoj osnovici i otvorenosti prema utjecajima ostalih hrvatskih narječja. Najvažniji su predstavnici druge faze (od pedesetih do kraja sedamdesetih godina) bili Adolfo Veber Tkalčević i Bogoslav Šulek te u početku i Vatroslav Jagić. Pedesete i šezdesete godine 19. stoljeća vrijeme su dominacije zagrebačke škole u hrvatskoj filologiji unatoč brojnim kritikama koje su joj upućivali predstavnici riječke i zadarske škole te nepovoljnih prilika prouzročenih Bachovim apsolutizmom. Zagrebačka škola zagovara morfonološki pravopis (gibkoća, lučba, obči, raztežljivost), pisanje er za /r̩/ (pervi), ě za odraz jata (čověk, o tělesih nebeskih, zvěroslovje), -ah u imeničkome G mn. i starije padežne nastavke u D, L, I mn., punu slobodu u oblikovanju stručnoga i znanstvenoga nazivlja (svevlad, svevladstvo – diktatura). |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Samardžija, Marko; Selak, Ante. 2001. Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti. Pergamena. Zagreb. |
