definicija |
složena rečenica koja se sastoji od više od dviju surečenica |
istoznačnice |
nepreporučeni naziv: višestrukosložena rečenica, mnogostruko složena rečenica |
istovrijednice |
engleski: complex sentence njemački: Satzperiode francuski: phrase complexe ruski: сложносочиненное предложение talijanski: frase complessa, periodo |
poveznica |
http://gramatika.hr/pravilo/visestruko-slozene-recenice/106/#pravilo |
napomena |
Naziv mnogostruko složena rečenica u svojim gramatikama upotrebljavaju Barić i sur.; Brabec, Hraste i Živković; Katičić; Raguž te Težak i Babić, naziv višestrukosložena rečenica Silić i Pranjković, a naziv višestruko složena rečenica Hudeček i Mihaljević. Ni Babić-Finka-Moguševi pravopisi, Babić-Mogušev pravopis, Anić-Silićev pravopis ni pravopis Matice hrvatske nemaju u rječniku nijednu od navedenih natuknica, nema je ni u Anićevu i Silićevu pravopisu. U pravopisu IHJJ-a nalazi se natuknica višestruko složeni. Višestruko složeni piše se nesastavljeno zbog duljine naziva, odnosno zbog činjenice da bi u sastavu složenice bila i sraslica višestruko. Iako hrvatskomu standardnom jeziku pripada i riječ više (koja se nalazi u tvorenici višestruk) i riječ mnogo (koja se nalazi u tvorenici mnogostruk), prednost se daje nazivu višestruko složena rečenica pred nazivom mnogostruko složena rečenica jer mnogo upućuje na veću količinu čega, a višestruko složena rečenica može se sastojati i od triju surečenica te pojmu bolje odgovara naziv koji implicira da je riječ o rečenici koja ima više od dvije surečenice. Više sudjeluje i u tvorbi drugih naziva koji ističu da je čega više (od dva, od tri, od uobičajenoga, od očekivanoga), a ne nužno mnogo (višečestični, višegodišnji, višedijelni,višeimenost, višejezičnost). |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
