definicija |
jezična jedinica od najmanje dviju riječi koje se ustaljeno pojavljuju zajedno, s čvrstom morfosintaktičkom strukturom i značenjem |
istoznačnice |
dopušteni naziv: višerječna jedinica, višerječna sveza, višerječnica |
istovrijednice |
engleski: multiword expression, multiword unit njemački: Mehrwortausdruck francuski: expression multi-mots ruski: многословное выражение |
kratice |
međunarodna: MWE, MWU |
napomena |
Od 2000-ih godina razvojem računalne lingvistike i korpusne leksikografije, osim proučavanja leksičkih jedinica na razini jedne riječi, naglasak je stavljen na proučavanje sveza riječi, što primarno uključuje njihovo označavanje i pretraživanje u korpusima. Umjesto naziva kolokacija, kojim se prototipno označavaju višerječne sveze na sintagmatskoj razini (s najčešće dvjema punoznačnim sastavnicama), kao zajednički za različite vrste čvrstih ili slobodnih sveza riječi (frazeme, poslovice, višerječne nazive, višerječna imena, gramatičke sveze, koligacije, slobodne sveze), neovisno o njihovim pojedinačnim obilježjima i stupnju idiomatičnosti, u suvremenim opisima uveden je naziv višerječni izraz (engleski multiword expressions). U anglosaksonskim opisima (Sag i dr. 2002., Baldwin i dr. 2009.), koja su postala osnovom za daljnja suvremena istraživanja, višerječni izrazi opisuju se kao jezične jedinice čvrste strukture s nikakvom ili minimalnom mogućnošću zamjene pojedinačnih sastavnica koje ju tvore i s većim ili manjim stupnjem idiomatičnosti na značenjskoj ili strukturnoj razini. S obzirom na ustaljenost i učestalost u uporabi te značenjsku cjelovitost višerjčeni se izrazi dijele u dvije skupine – slobodne sveze i čvrste sveze (kolokacije, višerječni nazivi, frazemi, poslovice, pragmemi, gramatičke sveze, koligacije, višerječni onimi). |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
