definicija |
svojstvo jezične jedinice da otvara mjesto određenomu broju i obliku dopuna kako bi rečenica bila gramatična |
kontekst |
Pod valentnosti razumijeva se ovdje sposobnost podrazreda morfoloških razreda glagol, pridjev i imenica da privuku stanovit broj i vrstu određenih dopuna.
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: valencija |
istovrijednice |
engleski: valency njemački: Valenz francuski: valence ruski: валентность |
podređeni nazivi |
glagolska valentnost, imenička valentnost, pridjevna valentnost |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo konteksta: Samardžija, Marko. 1987. Četiri pitanja o biti valentnosti. Radovi Zavoda za slavensku filologiju 22. 85–106. |
