definicija |
neizreciv osjećaj prekomjerne i neobuzdane bolne naslade |
kontekst |
Lacan će tu freudijansku usredotočenost na afektivnu stranu procesa identifikacije preusmjeriti na
opscene putove užitka (jouissance). U Lacanovim radovima, jouissance – zadovoljstvo koje je toliko prekomjerno i nabijeno da postaje bolnim – čini se, zauzima mjesto koje se preklapa s onime što je kod Freuda povezano s libidom.
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: jouissance |
istovrijednice |
engleski: jouissance francuski: jouissance |
napomena |
Naziv užitak u sklopu psihoanalitičke teorije Jacquesa Lacana odnosi se na iskustvo koje se na nesvjesnoj razini doživljava kao zadovoljstvo, ali zbog prekomjernosti na svjesnoj razini kao patnja koju subjekt doživljava izvan načela (društveno kontroliranog) osjećaja zadovoljstva. Zabrana užitka inherentna je simboličkoj strukturi jezika, a subjekt se, ulaskom u simbolički poredak, istodobno izgrađuje i otuđuje. Osjećaj nedostatka i nepotpune prisutnosti stvara trajnu želju za postizanjem cjelovitosti subjekta koja se tijekom života uzaludno nastoji zadobiti u različitim procesima identifikacije (npr. nacionalne). |
razredba |
polje: interdisciplinarne humanističke znanosti |
vrela |
vrelo konteksta: Y. Stavrakakis: Strasti identifikacije: diskurs, užitak i europski identitet, Politička misao, Vol. XLII, (2005.), br. 3, str. 89–115. |
