utovarivač

im. m. jd.

definicija	građevni stroj koji je u prvome redu namijenjen za utovar i prijenos rastresitih zemljanih i kamenih materijala
kontekst	Standardni utovarivač čini podvozje na kotačima, rjeđe gusjenicama (utovarivač gusjeničar ili dozer gusjeničar) na čiji je prednji dio učvršćena utovarna lopata.
istoznačnice	žargonizam: kombinirac
istovrijednice	engleski: loader njemački: Lader
napomena	Mogućnost izmjene alata daje utovarivaču obilježja univerzalnoga građevnog stroja.
razredba	polje: građevinarstvo grana: organizacija i tehnologija građenja projekt: Usustavljivanje hrvatskog građevinskog nazivlja
vrela	vrelo definicije: Simović, V. Leksikon građevinarstva. Zagreb : Masmedia, 2002. vrelo konteksta: Simović, V. Leksikon građevinarstva. Zagreb : Masmedia, 2002.