definicija |
ugovor u kojemu vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnome pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kad potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: ugovor o potrošačkome kreditu nepreporučeni naziv: ugovor o potrošačkom zajmu |
istovrijednice |
engleski: credit agreement njemački: Kreditvertrag francuski: contrat de crédit talijanski: contratto di credito |
napomena |
Iz čl. 3. sl. c) Direktive 2008/48/EZ preuzeta europska definicija ugovora o kreditu predstavlja novi pravni institut hrvatskoga obveznog prava koji kombinira definicije ugovora o kreditu i ugovora o zajmu iz čl. 1021. i čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Prilikom preuzimanja stare Direktive 87/102/EEZ hrvatski zakonodavac umjesto naziva iz direktive potrošački kredit odlučio je upotrebljavati naziv potrošački zajam. Odredbe čl. 71. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, koje su prestale vrijediti s 1. 1. 2011., preuzele su definiciju ugovora o kreditu iz čl. 1. st. 2. sl. c) Direktive 87/102/EEZ koristeći naziv ugovor o potrošačkome zajmu. |
razredba |
polje: pravo |
vrela |
vrelo naziva: Zakon o potrošačkom kreditiranju, Narodne novine, br. 75/09. vrelo definicije: Zakon o potrošačkom kreditiranju, Narodne novine, br. 75/09. |
