struna tražilica

image shadow

učenik

im. m. jd.
definicija
 

osoba koja u didaktički oblikovanoj okolini ili samostalno uči jezik i nastoji njime ovladati

kontekst
 
Učenik je onaj koji jezik uči (svjesno i namjerno njime ovladava) u didaktički oblikovanoj okolini (škola, tečaj) ili samostalno (udžbenik, internetski tečaj). Za razliku od govornika, učenika nekoga jezika obično se promatra kao nekoga tko je u tijeku ovladavanja njime (pa će ga možda jednom u budućnosti dobro naučiti) i stoga je učenik izvornim govornicima uvijek drugi.
vrela
istovrijednice
 

engleski: learner

njemački: Lerner

francuski: apprenant

ruski: ученик

napomena
 
Naziv učenik u općemu značenju te u množini može se odnositi i na mušku i na žensku osobu. Uz ime ženske osobe navodi se naziv učenica.
razredba
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)