definicija |
osoba koja u didaktički oblikovanoj okolini ili samostalno uči jezik i nastoji njime ovladati |
kontekst |
Učenik je onaj koji jezik uči (svjesno i namjerno njime ovladava) u didaktički oblikovanoj okolini (škola, tečaj) ili samostalno (udžbenik, internetski tečaj). Za razliku od govornika, učenika nekoga jezika obično se promatra kao nekoga tko je u tijeku ovladavanja njime (pa će ga možda jednom u budućnosti dobro naučiti) i stoga je učenik izvornim govornicima uvijek drugi.
|
istovrijednice |
engleski: learner njemački: Lerner francuski: apprenant ruski: ученик |
napomena |
Naziv učenik u općemu značenju te u množini može se odnositi i na mušku i na žensku osobu. Uz ime ženske osobe navodi se naziv učenica. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo konteksta: Jelaska, Zrinka. 2016. Ini hrvatski jezik i identitet – od stranoga do nasljednoga govornika. Drugi: Alteritet, identitet, kontakt u hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi. Ur. Pišković, Tatjana; Vuković, Tvrtko. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Zagrebačka slavistička škola. Zagreb. Dostupno na https://www.hrvatskiplus.org/upload/zbornici/ZSS_2016.pdf. |
