definicija |
grana primijenjene matematike utemeljena na otkriću da male promjene početnih uvjeta mogu dovesti do nepredvidljivoga ponašanja nelinearnih dinamičkih sustava |
istovrijednice |
engleski: chaos theory francuski: théorie du chaos |
napomena |
Utemeljio ju je H. Poincaré oko 1900. godine, a ponovno je oživio E. Lorenz oko 1970. godine, nakon što je razvitak računalne tehnologije omogućio potrebne proračune i grafičke prikaze. |
razredba |
polje: fizika |
vrela |
