definicija |
proučavanje govornih činova utemeljeno na opisivanju mogućnosti čovjekova djelovanja s pomoću jezičnih obrazaca |
istovrijednice |
engleski: speech-act theory njemački: Theorie der Sprechakte francuski: théorie des actes de langage, théorie de l'acte de parole ruski: теория речевых актов švedski: talhandlingsteori |
napomena |
Utemeljitelj teorije govornih činova britanski je filozof John L. Austin 60-ih godina 20. stoljeća. Postavke je teorije iznio u knjizi Kako djelovati riječima (How to do things with words), a proširio ju je američki filozof John R. Searle. U osnovi je teorije govornih činova tumačenje da jezik nije samo sredstvo iznošenja informacija i opisivanja nego i način čovjekova djelovanja u društvu i stvaranja promjena. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
