definicija |
teorija o uporabi jezika kao djelovanju 
|
istovrijednice |
engleski: speech act theory |
podređeni nazivi |
performativ |
napomena |
Teorija govornih činova proizlazi iz rada Johna L. Austina i Johna Searlea koji su proučavali kako govornici upotrebljavaju jezik da bi postigli željeni učinak te kako slušatelji proniču u značenje izrečenoga. Osnovna je pretpostavka da svakim izričajem govornici izvode jedan društveni čin ili više njih. Iako je začeto u okrilju filozofije jezika, proučavanje govornih činova danas čini potpodručje međukulturne pragmatike. Teorija je doživjela kritiku u lingvističkoj antropologiji zbog univerzalističkih tendencija i zanemarivanja društvenoga konteksta. |
razredba |
polje: etnologija i antropologija |
vrela |
vrelo definicije: Duranti, A. Linguistic anthropology. Cambridge : Cambridge University Press, 1997. |
