definicija |
stil u povijesti europske arhitekture, slikarstva, skulpture i primijenjenih umjetnosti koji se pojavio u Francuskoj oko 1720. i trajao približno do 1780. godine |
istovrijednice |
engleski: rococo |
poveznica |
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=53251 |
napomena |
Rokoko je proizišao iz baroka i stila régence, preinačivši njihove monumentalne i pompozne oblike u lakše, intimnije i nježnije, osobito pri unutrašnjemu uređenju dvoraca i palača. Naziva se i stilom Luja XV., a iz Francuske se ubrzo proširio po svim europskim zemljama. Rokoko je ponajprije umjetnost interijera, koji se ukrašavao slikama, tapiserijama, zrcalima, pozlaćenim štukom i motivima iz kineske umjetnosti (chinoiserie) te bujnom ornamentikom (vitice, povijuše, školjke, puževi, umjetne sige i sl.) nepravilnih i asimetričnih, često iznimno neobičnih oblika. Sve je u tome stilskom razdoblju profinjeno, kićeno i detaljizirano. |
razredba |
polje: povijest umjetnosti |
vrela |
