definicija |
oblik govorne komunikacije u kojoj sudjeluju najmanje dva sugovornika |
istoznačnice |
dopušteni naziv: konverzacija |
istovrijednice |
engleski: conversation, talk njemački: Gespräch francuski: conversation ruski: разговор švedski: samtal |
suprotnica |
šutnja |
napomena |
Govorna konstalacija u pojedinačnim razgovorima bitna je za određenje tipologije razgovora. Mjesto i vrijeme razgovora, broj sudionika, stupanj međusobnoga poznavanja sugovornika, izmjena sugovornika u razgovoru, tema razgovora, namjera i društvena uloga sugovornika elementi su govorne konstelacije prema kojoj se razgovori međusobno razlikuju. S obzirom na odnos jedinica govorne konstelacije vrste razgovora jesu intervju, poslovni razgovor, privatni razgovor i službeni razgovor. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
