definicija |
dodavanje glasa na početku riječi |
istovrijednice |
engleski: prothesis njemački: Prothese francuski: prothèse ruski: протеза |
podređeni nazivi |
prejotacija |
napomena |
Pojava proteze tumači se uklanjanjem zijeva koji nastaje između dviju susjednih riječi. U dohistorijskome je razdoblju svaka riječ završavala samoglasnikom, te bi nastajao zijev ako bi sljedeća počinjala samoglasnikom. Neki samoglasnici nisu mogli stajati na početku riječi, pa su ispred sebe dobivali protezu. Protezu su u starijemu jezičnom razdoblju dobivali i samoglasnici koji su mogli stajati na početku riječi. Uz prednje samoglasnike (ь, ę) dolazilo je protetsko j (*ęzykъ > językъ > jezik), a uz stražnje (ъ, y) protetsko v (*ъpiti > vъpiti > upiti 'vapiti, zazivati'). U hrvatskome jeziku proteza j mogla je doći i ispred samoglasnika stražnjega niza. U nekim hrvatskim dijalektima (i u standardnome jeziku) dodaje se h ispred slogotvornoga r: hrvati se. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
