definicija |
zavisnosložena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake osnovne surečenice i u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka odnosi prema predikatu |
istoznačnice |
dopušteni naziv: adverbijalna rečenica nepreporučeni naziv: adverbna rečenica |
istovrijednice |
engleski: adverbial clause, adverb clause njemački: Adverbialsatz francuski: proposition adverbiale, proposition circonstancielle ruski: обстоятельственное предложение, придаточное обстоятельственьое |
poveznica |
http://gramatika.hr/pravilo/prilozne-recenice/94/#pravilo |
napomena |
Pridjev priložni u nazivu priložna rečenica izveden je od riječi prilog iako je riječ o rečenici u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake osnovne surečenice. Iako taj naziv može stvoriti zabunu (jer nije, naravno, riječ o uvrštavnju na mjesto priloga, što nije rečenični dio, nego vrsta riječi), taj se naziv uobičajio u hrvatskoj gramatičkoj tradijciji. Naziv adverbijalne rečenice točnije upućuje na to da je riječ o priložnoj oznaci, ali temeljem načela da se prednost, kad god je to moguće, daje domaćemu nazivu, prihvaćeni naziv priložna rečenica ima prednost pred nazivom adverbijalna rečenica. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
