definicija |
izdvojen skup jezičnih obilježja koji je sociokulturno ili ideološki konstruiran kao zaokružen, transparentan, stabilan i denotacijski kodni sustav 
|
istovrijednice |
engleski: a language, separate language, distinct language |
napomena |
Posebni jezici kao imenovani skupovi jezičnih obilježja, primjerice hrvatski, engleski ili bengalski jezik, ideološki su konstrukti povijesno povezani s pojavom država nacija u 19. stoljeću. Iako imaju važnu ulogu u suvremenim oblicima vladanja i obrazovanju te mogu biti ključan čimbenik nečijega osjećaja skupne pripadnosti, nisu pogodni za analitičku razinu jezične prakse jer se ne temelje na objektivnim kriterijima i stvarnoj uporabi jezika. |
razredba |
polje: etnologija i antropologija |
vrela |
vrelo definicije: Blommaert, J. & Backus, A. 2011. Repertoires revisited: ‘knowing language’ in superdiversity. Working Papers in Urban Language and Literacies, paper 67 |
