definicija |
analitička tehnika u kojoj plamen atomizira molekule isparenoga otapala i pobuđuje valentne elektrone u atomu koji prelaze na višu energijsku razinu, elektromagnetsko zračenje valne duljine karakteristične za ispitivani atom emitira se pri povratku elektrona u osnovno stanje 
|
istovrijednice |
engleski: flame atomic emission spectrophotometry |
napomena |
Mjerenjem emisije valnih duljina analita iz plamena određuju se elementi 1. i 2. skupine periodnoga sustava elemenata. |
razredba |
polje: kemija |
vrela |
vrelo definicije: Kaštelan-Macan, M. Enciklopedijski rječnik analitičkoga nazivlja [suradnici Alka Horvat, Jelena Macan, Njegomir Radić], Zagreb : Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta : Mentor, 2014 |
