definicija |
skup vještina uporabe pisanih znakova koje ljudi u različitoj mjeri i na različite načine rabe za reprezentaciju društvene i prirodne stvarnosti 
|
istovrijednice |
engleski: literacy |
podređeni nazivi |
višestruka pismenost, pučka pismenost |
napomena |
Zapadni model pismenosti (fonetsko pismo koje se povezuje s pojmom linearnoga teksta, često uz konotaciju visoke kulture i istodobnu otvorenost masovnoj uporabi) koji podrazumijeva prirodnu povezanost između čitanja i pisanja, samo je jedan od mogućih modela koji uključuju slikovno i ideografsko pismo, rukopise i tiskana djela, kao i niz različitih materijala (kamen, glina, papirus, pergament, papir ili računalno sučelje). Pored načina na koje se ove tehnologije ugrađuju u kulturne institucije, antropolozi istražuju različite oblike i stupnjeve pismenosti kao praksu, društvene posljedice opismenjavanja i odnos između pismenosti i usmenosti na razini zajednica. |
razredba |
polje: etnologija i antropologija |
vrela |
vrelo definicije: Barnard, A. History and Theory in Anthropology. Cambridge : Cambridge University Press, 2010. |
