definicija |
iskaz utemeljen na jezičnome djelovanju |
istovrijednice |
engleski: performative njemački: Performativ francuski: performatif ruski: перформатив |
podređeni nazivi |
deklarativni performativ, eksplicitni performativ, implicitni performativ |
napomena |
U Austinovoj teoriji govornih činova performativ zauzima važno mjesto. Performativi su oni iskazi koji prouzročuju promjenu kakva društvenoga statusa, dakle označuju kakvu radnju ili promjenu stanja, pri čemu moraju biti zadovoljeni uvjeti prikladnosti kao što su okolnosti u kojima se performativ ostvaruje te osobe koje sudjeluju u performativu. Prototipni primjeri performativa jesu vjenčanje, krštenje ili imenovanje. Glavna sastavnica performativnih iskaza jesu performativni glagoli u usmenoj komunikaciji, npr. uzimam (na vjenčanju), krstim, proglašavam (proglašavam vas mužem i ženom), ali i pisani iskazi kao što su imenovanja, sudske odluke, rješenja i sl. također imaju obilježje performativa. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
