definicija |
teorem prema kojemu svaki polinom čiji su koeficijenti kompleksni brojevi i koji nije konstantan ima barem jednu nultočku u polju kompleksnih brojeva |
istovrijednice |
engleski: the fundamental theorem of algebra ruski: основна́я теоре́ма а́лгебры |
napomena |
Iako osnovni teorem algebre pripada izravno području algebre, svaki dokaz toga teorema upotrebljava i određena topološka svojstva polja kompleksnih brojeva. Stoga pojam do neke mjere nadilazi područje čiste algebre i to je u blagome i dobro poznatome nesuglasju sa samim nazivom teorema. |
razredba |
polje: matematika |
vrela |
