definicija |
metafora koja organizira cijeli sustav koncepata i njihove međusobne odnose i izvorna joj domena pripada orijentaciji u prostoru te uključuje primarno odnose: gore – dolje, unutar – izvan, sprijeda – straga, uključeno – isključeno, duboko – plitko, središnje – periferno |
istovrijednice |
engleski: orientational metaphor njemački: Orientierungsmetapher francuski: métaphore orientationnelle ruski: ориентационная метафора |
napomena |
Orijentacijska je metafora jedna od triju temeljnih vrsta metafora s obzirom na njihovu kognitivnu funkciju. Ostale su dvije ontološke i strukturne metafore. U temelju je orijentacijskih metafora da se pozitivne pojave konceptualiziraju kao gore, cjelovitost, središte, ravnoteža, unutar, ispred, funkcionalnost itd., a njihove suprotnosti poput dolje, necjelovitost, periferija, neravnoteža, izvan, straga, nefunkcionalnost itd. konceptualiziraju se kao negativne. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
