definicija |
ovlast delegirana zapovjedniku kojom je ovlašten usmjeravati dodijeljene snage kako bi mogao ostvariti specifičnu misiju, dodijeliti zadaće koje su obično ograničene prema funkciji, vremenu ili lokaciji te razmjestiti postrojbe i zadržati ili dodijeliti taktički nadzor nad njima |
istovrijednice |
engleski: operational control |
napomena |
Operativni nadzor ne uključuje ovlasti za odvojenu uporabu dijelova tih postrojbi ni administrativni ili logistički nadzor. |
razredba |
polje: sigurnosne i obrambene znanosti |
vrela |
