struna tražilica

image shadow

odnosna rečenica

definicija
 

zavisnosložena rečenica u kojoj su vezna sredstva odnosne zamjenice, odnosni pridjevi i prilog što te odnosni prilozi sa značenjem mjesta vremena ili načina ako se u osnovnoj surečenici nalazi imenska riječ kojom se označuje mjesto, vrijeme ili način

vrela
istoznačnice
 

dopušteni naziv: relativna rečenica

istovrijednice
 

engleski: relative sentence

njemački: Relativsatz

francuski: relative, proposition relative

ruski: относительное придаточное, относительное предложение

podređeni nazivi
 
nerestriktivna rečenica, restriktivna rečenica
napomena
 

Opći gramatički naziv odnosna/relativna rečenica u različitim gramatikama ima različito značenje, što se može iščitati iz njegovih definicija. Odnosnim se rečenicama u Težakovoj i Babićevoj gramatici nazivaju rečenice u kojima „ulogu veznika imaju odnosne zamjenice tko, što, koji, čiji, kakav, kolik” (2004: 261). U Brabec-Hraste-Živkovićevoj gramatici odnosne se rečenice spominju u kontekstu subjektnih (1970: 204) i atributnih rečenica (1970: 2015): U subjektne rečenice idu: „Odnosne rečenice, tj. one subjektne rečenice koje se vežu odnosnim zamjenicama tko, što…”; „U atributne rečenice idu: 1. Odnosne ili relativne rečenice koje se vežu odnosnim zamjenicama koji, kakav, čiji. (…) Mjesto koji može se uzeti i zamjenica što. (…) Ponekad se mjesto koji, koja, koje nađe veznik te. 2. Rečenice koje se vežu odnosnim prilozima gdje, kamo, kuda, otkuda…”. Dakle, i u toj se gramatici odnosnim rečenicama smatraju samo rečenice u kojima su vezno sredstvo odnosne zamjenice. Odnosnim se rečenicama u Hrvatskoj gramatici E. Barić i sur. nazivaju rečenice u kojima su vezničke riječi: odnosne zamjenice tko, što, koji, čiji; odnosni pridjevi kakav, kolik i odnosni prilog što (1995: 472), a rečenice s odnosnim prilozima ne smatraju se odnosnim rečenicama. Katičić odnosne rečenice definira isto kao što su definirane u Hrvatskoj gramatici E. Barić i sur.

Iz Raguževe se podjele može jasno vidjeti da odnosnim rečenicama smatra i rečenice u kojima su vezna sredstva odnosni prilozi. Dapače, za razliku od svih ostalih gramatika, on među odnosne rečenice uvrštava (bez ikakva ograničenja) i one priložne rečenice koje kao vezno sredstvo imaju kakav odnosi prilog (vremenske, mjesne i načinske rečenice) bez obzira na prisutnost/odsutnost imenske riječi u osnovnoj surečenici kojom se označuje mjesto, vrijeme ili način.

Silić i Pranjković također odnosnim rečenicama smatraju i rečenice uvedene odnosnim prilozima, ali uz bitno ograničenje: „Odnosne atributne surečenice mogu se uvoditi i odnosnim prilozima sa značenjem mjesta, vremena ili načina, s tim da onda u osnovnoj surečenici obvezatno dolaze imenske riječi kojima se označuje mjesto, vrijeme ili način. … Da je tu stvarno riječ o odnosnim atributnim rečenicama, vidi se po tome što su sve one zamjenjive rečenicama sa zamjenicom koji…” (Silić i Pranjković 2005: 355). Naglašava se, dakle, da odnosni prilog može biti sredstvo u odnosnim rečenicama, ali da, naravno, nije dovoljna samo prisutnost odnosnoga priloga kao veznoga sredstva u rečenici da bi rečenica bila odnosna. Osim odnosnih zamjenica u njima može biti i odnosni veznik što.

Dalje Raguž (1997 :394) odnosne rečenice dijeli na obavezne i neobavezne te napominje da se te rečenice u literaturi označuju i drugim nazivima: „Obavezne i neobavezne odnosne rečenice poznate su u literaturi i kao odredbene i objasnidbene, zatim atributivne i apozitivne, restriktivne i apozitivne i sl.” te malo dalje piše: „odnosne rečenice, uz podjelu na obavezne i neobavezne (tj. na restriktivne i apozitivne ili odredbene i objasnidbene…”.

Po stupnju određenosti odnosne zamjeničke riječi Raguž odnosne rečenice dijeli na opće i pojedinačne odnosne rečenice, a podvrsta su općih odnosnih rečenica opće hipotetičke rečenice, u kojima je stupanj neodređenosti najviši, sveobuhvatan. Raguž ne navodi nerestriktivne prema restriktivne, nego par restriktivne i apozitivne. Odnosne rečenice, uz podjelu na obavezne i neobavezne (tj. na restriktivne i apozitivne ili odredbene i objasnidbene), imaju podjelu po stupnju određenosti odnosne zamjeničke riječi na opće odnosne i na pojedinačne odnosne rečenice, a kao vrsta općih odnosnih rečenica izdvajaju se hipotetičke opće odnosne rečenice. Raguž ima posve drukčiju podjelu odnosnih rečenica prema kojoj sve vremenske, mjesne, načinske i poredbene te količinske s prilozima koliko i što smatra odnosnima jer te vrste rečenica navodi samo u poglavlju Odnosne (relativne) rečenice.

razredba
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)