definicija |
instrument zaštite prava potrošača koji se odnosi na obvezu trgovca da u predugovornome i ugovornome stadiju potrošaču pruži sve potrebne predugovorne informacije 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: dužnost informiranja nepreporučeni naziv: dužnost obavještavanja |
istovrijednice |
engleski: information duty njemački: Informationspflicht francuski: devoir d'informer |
napomena |
Obveza informiranja potrošača jedan je od najvažnijih instrumenata zaštite potrošača te se nalazi propisana u svim pravnim izvorima EU-a koji se odnose na zaštitu potrošača. Tako primjerice čl. 169. st. 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije govori između ostaloga o promicanju prava potrošača na informiranje. Direktive za zaštitu potrošača jamče pravo potrošača na opsežne informacije kako u predugovornome tako i ugovornome stadiju, koje nerijetko dovode do prekomjernoga opterećivanja potrošača (tzv. information – overload). U hrvatskoj pravnoj literaturi kao i službenim prijevodima različitih direktiva za zaštitu potrošača postoje razlike u prijevodu naziva, pa se može naići i na prijevode kao što su obveza pružanja obavijesti odnosno dužnost pružanja obavijesti. Treba naglasiti kako je „obveza obavještavanja“ (duty of dislocure, Aufklärungspflichten) mnogo širi pojam koji se odnosi na obvezu trgovca da potrošača obavijesti o svim okolnostima koje su bitne za sklapanje ugovora. Hrvatsko pozitivno pravo ne pravi razliku između ova dva pojma te ih upotrebljava kao istoznačnice. |
razredba |
polje: pravo |
vrela |
vrelo naziva: Civil Law Forum for South East Europe, Collection of studies, analyses, First Regional Conference, Cavtat, 2010., Volumen III, Beograd, 2010. vrelo definicije: Čikara, E. Gegenwart und Zukunft der Verbraucherkreditverträge in der EU und in Kroatien, Berlin-Münster-Wien-Zürich-London, LIT Verlag, 2010. |
