definicija |
jotacija do koje dolazi poslije 14. stoljeća kad se j nakon redukcije poluglasa i pojave (i)jekavskoga odraza kratkoga jata ponovno našao u susjedstvu ostalih suglasnika, pa i onih koji su nastali kao rezultat praslavenske jotacije 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: mlađa jotacija, sekundarna jotacija |
istovrijednice |
engleski: secondary iotation njemački: neuere Jotierung francuski: iotation secondaire ruski: более новая йотация, более новое йотирование |
napomena |
Primjerice veselje (< veselьje), učenje (< učenьje), braća (< bratьja), cvijeće (< cvêtьje), oruđe (< orudьje), vrblje (< vrbьje), koplje (< kopьje). Redukcijom poluglasa nastaju imenički sufiksi -ja, -je (< -ьja, -ьje), nastavak -ju (< -ьjǫ) u instrumentalu jednine imenica ženskoga roda i-sklonidbe te pridjevni sufiks -ji (< -ьji). Do novije jotacije izazvane redukcijom poluglasa došlo je u svim hrvatskim dijalektima, dok je jotacija izazvana odrazom jata vezana samo za štokavske (i)jekavske govore (vezana je uz jotaciju l i n, npr. ljepota, sljepoća, nježan, njegovati). (v. Barić i dr. 1995: 621) |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Barić, Eugenija i dr. 1995. Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. |
