definicija |
jezik koji je tko usvajao u svojemu domu ili jezičnoj zajednici kao materinski ili jedan od materinskih, ali mu je izloženost nadmoćnijemu jeziku okoline promijenila jezični razvoj, pa je nazadovao, okamenio svoje znanje ili nije usvojio sva jezična obilježja svojega jezika 
|
kontekst |
Novi naraštaji – djeca, a poglavito unuci imigranata rođeni u zemlji imigracije, rabe jezik svojih predaka sve manje i manje i tada se taj jezik uobičajeno naziva nasljednim jezikom. Čest je slučaj da se nasljednim jezikom vlada uglavnom na razini govora, a da vještine čitanje te poglavito pisanja nisu usvojene.
|
istovrijednice |
engleski: heritage language njemački: Herkunftssprache francuski: langue patrimoniale ruski: язык наследия |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Jelaska, Zrinka. 2016. Ini hrvatski jezik i identitet – od stranoga do nasljednoga govornika. Drugi: Alteritet, identitet, kontakt u hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi. Ur. Pišković, Tatjana; Vuković, Tvrtko. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Zagrebačka slavistička škola. Zagreb. Dostupno na https://www.hrvatskiplus.org/upload/zbornici/ZSS_2016.pdf. vrelo konteksta: Medved Krajnović, Marta. 2010. Od jednojezičnosti do višejezičnosti: Uvod u istraživanja procesa ovladavanja inim jezikom. Leykam international. Zagreb. |
