definicija |
načelo razvijeno u praksi Suda Europske unije koje vrijedi za odredbe primarnih i sekundarnih pravnih akata Unije iz kojih, pod određenim uvjetima, za države članice ili za pojedince neposredno proizlaze određena subjektivna prava i obveze na koje se njihovi nositelji mogu pozvati pred nacionalnim sudovima država članica 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: načelo izravnih učinaka |
istovrijednice |
engleski: principle of direct effect njemački: Grundsatz der unmittelbaren Andwendbarkeit francuski: principe d'effet direct |
napomena |
Razlikuju se pretpostavke za izravni učinak odredaba primarnoga prava Unije od pretpostavaka za izravni učinak direktiva. Da bi odredba primarnoga prava Unije imala izravni učinak, ona mora biti dovoljno jasna, mora biti bezuvjetna, odnosno njezina primjena ne smije biti uvjetovana ispunjenjem određenoga materijalnog uvjeta (self-executing), mora sadržavati subjektivna prava i ne smije ograničavati prava trećih te mora biti potpuna, odnosno primjena odredbe ne smije ovisiti o mjerama tijela Unije ili država članica. Prema Josipović (2005: 68) to načelo treba razlikovati od načela izravne primjene prava EU-a prema kojemu određeni pravni akt Unije vrijedi u državama članicama od trenutka stupanja na snagu i bez preuzimanja u nacionalno pravo. |
razredba |
polje: pravo |
vrela |
vrelo definicije: Josipović, T. Načela europskog prava u presudama Suda Europske zajednice. Zagreb : Narodne novine, 2005. |
