definicija |
skup metoda numeričkoga rješavanja parcijalnih diferencijalnih jednadžba sa zadanim rubnim uvjetima u kojima se područje definicije diskretizira podjelom na mala poligonalna ili poliedarska potpodručja u čijim se vrhovima iterativno računa rješenje i njegove derivacije |
istovrijednice |
engleski: finite element method francuski: méthode des éléments finis ruski: метод конечных элементов |
napomena |
Potpodručja na koja dijelimo područje definicije diferencijalne jednadžbe u ovoj metodi nazivamo elementima, odakle dolazi i naziv metode. Većina numeričkih metoda rješavanja diferencijalne jednadžbe svodi se na diskretizaciju. U većini starijih metoda diskretizacija se provodila preko pravilnih, pravokutnih ili trokutnih mreža. Obično kažemo metoda konačnih elemenata u slučaju kad je diskretizacijska mreža nepravilnija i finoća potpodjele ovisi o geometriji, vrijednosti ili gradijentu relevantnih veličina. U području u kojemu su promjene veće radi se finija mreža, a u području koje je manje kritično, sporije se mijenja ili je neinteresantno, računa se grubljom mrežom. U pojedinim se algoritmima mreža može i prilagođivati i mijenjati poslije nekoliko iteracija. |
razredba |
polje: matematika |
vrela |
