struna tražilica

image shadow

megaron

im. m. mn.
definicija
 

najreprezentativniji prostor vladarskoga sklopa egejskoga kulturnog kruga pravokutne ili kvadratne tlocrtne osnove s ognjištem u središtu

vrela
istovrijednice
 

engleski: megaron

njemački: Megaron

francuski: megaron

talijanski: megaron

napomena
 
Potpuno razvijena vrsta mikenskoga megarona javlja se u Tirintu. Iz trijema s dvama stupovima na pročelju ulazi se kroz troja vrata u predvorje, a potom kroz jedan ulaz u dvoranu kvadratne tlocrtne osnove kojoj se u središtu nalazi ognjište okruženo četirima stupovima koji nose konstrukciju krova. Megaron je arhitektonska prethodnica grčkoga hrama.
razredba
 

polje: arhitektura i urbanizam
grana: povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeđa
projekt: Pojmovnik klasične arhitekture