meandar

im. m. jd.

definicija	dekorativna vrpca izlomljenoga ili krivudavoga kontinuiranog repetitivnog toka
istovrijednice	engleski: meander njemački: Mäander francuski: méandre talijanski: meandro
napomena	Naziv meandar potječe od imena rijeke Meandar u Maloj Aziji zbog njezina krivudavoga toka.
razredba	polje: povijest umjetnosti grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija projekt: Pojmovnik klasične arhitekture
vrela