definicija |
institucijski ovjeren skup jezičnih obilježja koji se prepuručuje za komunikaciju u javnoj sferi političke zajednice 
|
kontekst |
Legitimna je kompetencija sposobnost statusno priznata nekoj osobi ("autoritetu") ovlaštenoj da u službenim (formal) prigodama upotrebljava legitimni, to jest službeni (formal) jezik, odobreni, mjerodavni jezik, ovjerovljeni i vjerodostojni ili, jednom riječi, performativni govor, koji (s najvećim izgledima na uspjeh) zahtijeva da se stvarno i postupa po njegovim uputama.
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: službeni jezik, općeprihvaćeni jezik |
istovrijednice |
engleski: legitimate language |
napomena |
Legitimni jezik obično jest, ali ne mora nužno biti ni služben, tj. pravno priznat, ni standardan ako proces standardizacije nije proveden. Ključno je da je jezični uzor koji podrazumijeva statusnu sposobnost. |
razredba |
polje: etnologija i antropologija |
vrela |
vrelo definicije: Bourdieu, Pierre, Što znači govoriti: ekonomija jezičnih razmjena, Zagreb 1992. vrelo konteksta: Bourdieu, Pierre, Što znači govoriti: ekonomija jezičnih razmjena, Zagreb 1992. |
