definicija |
mitološki potomci Lapita, sina grčkoga boga Apolona, prikazivani kao dio kentauromahije u dekoracijama |
istovrijednice |
engleski: Lapiths njemački: Lapithen francuski: Lapithes talijanski: Lapiti |
poveznica |
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35430 |
napomena |
Lapiti su pradavno grčko pleme u Tesaliji, u kojoj su se nastanili kada su protjerali Pelazge. Na svadbi svojega kralja Piritoja svladali su kentaure, koji su pokušali oteti nevjestu Hipodamiju. Mitovi vjerojatno imaju povijesnu podlogu i prikazuju pobjedu grčkih plemena nad barbarskim prastanovnicima. Mnogi grčki rodovi smatrali su se potomcima Lapita. Borba Lapita i kentaura prikazana je na zapadnome zabatu Zeusova hrama u Olimpiji i na frizu tzv. Tezejeva hrama u Ateni, a pojedini prizori prikazani su i na južnim metopama Partenona. Spominju se i kao junaci koji su sudjelovali u pohodu Argonauta i lovu na kalidonskoga vepra. |
razredba |
polje: povijest umjetnosti |
vrela |
