definicija |
premazni materijal koji nakon nanošenja na podlogu hlapljenjem otapala i/ili kemijskom reakcijom tvori kontinuirani sloj određenoga stupnja sjaja |
istoznačnice |
zastarjeli naziv: pokost |
istovrijednice |
engleski: lacquer, varnish, paint njemački: Lack |
podređeni nazivi |
akrilni lak, alkidni lak, epoksidni lak, lak na osnovi prirodnih smola, lak s visokim udjelom suhe tvari, lak za efekt, nitrocelulozni lak, otapalni lak, pigmentirani lak, poliesterski lak, poliuretanski lak, praškasti lak, prirodni lak, prozirni lak, vodeni lak |
napomena |
Ovisno o prirodi veziva, lakovi mogu sadržavati otapala i/ili vodu ili mogu biti bez otapala. Ostali sastojci uključuju pigmente, punila i ostale dodatke (aditive). Ne sadržava nužno svaki lak sve te sastojke pa primjerice praškasti prozirni lak ne sadržava otapalo i pigmente. Lakovi se dijele na različite načine: prema vrsti veziva (primjerice poliuretanski lak), prema otapalu (vodeni lak), prema stupnju sjaja (sjajni lak), području primjene (lak za drvo), proizvodima koji se lakiraju (lak za parkete) i sl. Naziv lak u drvnotehnološkoj se struci upotrebljava i za pigmentirane i za nepigmentirane materijale. Engleski naziv varnish većinom se odnosi na materijal koji sadržava ulje i otvrdnjuje isključivo oksidacijom. Lak ne mora otvrdnjivati oksidacijom ili sadržavati u sastavu ulje pa taj prijevod nije dobar ako je riječ primjerice o nitroceluloznome laku (laku na osnovi celuloznoga nitrata, žargonski zvanom nitrolak). Za lakove koji suše fizičkim putom (isparavanjem otapala) u engleskome govornom području upotrebljava se naziv lacquer. Naziv lacquer također se upotrebljava za lakove koji se nanose štrcanjem. Paint je pigmentirani lak. |
razredba |
polje: drvna tehnologija |
vrela |
