kupola

im. ž. jd.

definicija	pravilno zakrivljen konkavni svod koji se podiže nad krugom ili elipsom
istovrijednice	engleski: dome, cupola njemački: Kuppel latinski: tholus francuski: coupole, dôme talijanski: cupola
podređeni nazivi	kalota, kišobranasta kupola, pandantivna kupola, panteonska kupola
napomena	Kupola se češće podiže nad krugom, a rjeđe nad elipsom.
razredba	polje: povijest umjetnosti grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija projekt: Pojmovnik klasične arhitekture
vrela