definicija |
kompetencija koju govornici aktiviraju da bi ostvarili svoje komunikacijske namjere 
|
kontekst |
Komunikacija i učenje uključuju obavljanje zadataka koji nisu isključivo jezični (npr. pomicanje ormara, plaćanje parkiranja), iako uključuju jezične aktivnosti oslanjajući se na komunikacijsku kompetenciju pojedinca.
|
istovrijednice |
engleski: communicative competence njemački: Kommunikationskompetenz, kommunikative Kompetenz francuski: compétence communicative ruski: коммуникативная компетенция |
napomena |
Komunikacijska kompetencija sadržava jezične kompetencije, sociolingvističku kompetenciju i pragmatične kompetencije. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje. 2005. Školska knjiga. Zagreb. vrelo konteksta: Nazalević Čučević, Iva. 2013. Opis razine B1 prema ZEROJ-u: komunikacijska kompetencija, jezične aktivnosti i strategije, kontekst korištenja jezikom, tekst. Hrvatski B1: Opisni okvir referentne razine B1. Ur. Gulešić Machata, Milvia; Grgić, Ana; Nazalević Čučević, Iva. FF press. Zagreb. |
