definicija |
poznavanje i sposobnost korištenja formalnim resursima s pomoću kojih se mogu sastaviti i formulirati dobro strukturirane, sadržajne poruke 
|
kontekst |
U tom smislu Okvir ne samo da nudi podlogu za stupnjevanje ukupne jezične kompetencije u određenom jeziku, već raščlanjuje korištenje jezika i jezične kompetencije kako bi jezičnim stručnjacima olakšao definiranje ciljeva i opisivanje najrazličitijih postignuća u skladu s različitim potrebama, karakteristikama i mogućnostima učenika.
|
istovrijednice |
engleski: linguistic competence njemački: sprachliche Kompetenz francuski: compétence linguistique ruski: языковая компетенция švedski: språklig kompetens |
podređeni nazivi |
fonološka kompetencija, gramatička kompetencija, komunikacijska kompetencija, leksička kompetencija, ortoepska kompetencija, pragmatična kompetencija, međukulturna kompetencija, pravopisna kompetencija, semantička kompetencija, sociolingvistička kompetencija |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje. 2005. Školska knjiga. Zagreb. vrelo konteksta: Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje. 2005. Školska knjiga. Zagreb. |
