definicija |
tvar slabe antibakterijske djelotvornosti koja sprečava djelovanje bakterijskih enzima i tako štiti beta-laktamske spojeve od inaktivacije hidrolizom 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: inhibitor β-laktamaze |
istovrijednice |
engleski: β-lactamase inhibitor, beta-lactamase inhibitor |
napomena |
U inhibitore beta-laktamaze ubrajaju se klavulanska kiselina, sulbaktam i tazobaktam. |
razredba |
polje: temeljne medicinske znanosti |
vrela |
vrelo definicije: Temeljna i klinička farmakologija. / glavni ur. Bertram G. Katzung ; ur. Susan B. Masters, Anthony J. Trevor. 11. izd. Zagreb : Medicinska naklada, 2011. |
