definicija |
govorni čin u kojemu se ostvaruje govornikova namjera da izgovorenim sadržajem djeluje na koga ili učini što na temelju ilokucijske snage iskaza |
istoznačnice |
dopušteni naziv: ilokucija nepreporučeni naziv: ilokutorni čin |
istovrijednice |
engleski: illocutionary act njemački: illokutionärer Akt, illokutionärer Sprechakt, Illokution, illokutiver Akt francuski: acte illocutionnaire ruski: иллокутивный акт, иллокуция talijanski: atto illocutorio češki: ilokuční akt švedski: illokutionär akt |
podređeni nazivi |
deklarativ, direktiv, ekspresiv, komisiv, reprezentativ |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
