habitus

im. m. jd.

definicija	skup simbolički strukturiranih, trajnih i prenosivih dispozicija usvojenih tijekom socijalizacije koji usmjeravaju individualno djelovanje, opažanje i tumačenje svijeta
kontekst	Jednako se tako efekt simboličke dominacije (seksualne, jezične, kulturne, rasne…) ne provodi u čistoj logici svjesne spoznaje, već u tami dispozicija habitusa koje su upisane u perceptivne sheme, prosudbe i djelovanja na kojima su zasnovane svjesne odluke i voljne kontrole – odnosi praktičke spoznaje i prepoznavanja, kako kaže – u dubini posve tamne.
istovrijednice	engleski: habitus francuski: habitus
napomena	Riječ je o jednome od temeljnih pojmova Bourdieuove teorije prakse za koji je naziv P. Bourdieu preuzeo od M. Maussa. Habitus posreduje između društvenih struktura i prakse koja omogućuje odvijanje društvenoga života i reprodukciju ili preobrazbu struktura. Pojam habitusa usko je povezan s pojmom polja ili povijesno oblikovanih društvenih institucija (npr. pravosuđe, obrazovanje, znanost, administracija) u kojima djeluje.
razredba	polje: etnologija i antropologija grana: antropologija projekt: Izgradnja temeljnog nazivlja u antropologiji
vrela	vrelo definicije: Morris, M., Concise Dictionary of Social and Cultural Anthropology, Wiley-Blackwell (2012) vrelo konteksta: Protrka, M.: Tijelo-habitus-hexis, Filozofska istraživanja 104, God. 26 (2006) 941-951.