gramatologija

im. ž. mn.

definicija	dekonstrukcija logocentrizma zapadnjačke filozofije utemeljenoga na prevlasti govora nad pismom
kontekst	I gramatologija je, kao »znanost o pismu«, izložena dubokoj nemogućnosti svojega epistemološkog utemeljenja: sam je pojam pisma »određen jednom povijesno-metafizičkom epohom kojoj možemo nazrijeti tek granicu (clôture)«, što ne znači nužno i svršetak (Derrida 1976, 12, prijevod modificiran), a “… temeljni uvjet [pod kojim je moguća gramatologija] jest zasigurno potresanje logocentrizma”.
istovrijednice	engleski: grammatology
napomena	Naziv grammatology 1952. godine skovao je jezikoslovac Ignace Gelb za znanstveno proučavanje pisama i sustava pisanja, odnosno njihova nastanka, razvoja, utjecaja tehnologije i medija pisanja na tekst, međuutjecaja pisma i jezika te odnosa pisma i društva. Jacques Derrida proširio je prvotno značenje naziva pa u postmodernističkoj misli podrazumijeva poziciju suprotstavljanja logocentrizmu.
razredba	polje: filozofija projekt: Izgradnja temeljnog nazivlja u antropologiji
vrela	vrelo definicije: Biti, Vladimir. 1997. Indeks. U: Pojmovnik suvremene književne teorije. Zagreb: Matica hrvatska. vrelo konteksta: Ž. Matijašević i L. Bekavac, Na rubu filozofije: Derrida i Freud. FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA 110 God. 28 (2008) Sv. 2 (397–414).