definicija |
komunikacija koja se temelji na govoru, a ostvaruje se čitanjem, pisanjem, govorenjem i slušanjem |
istoznačnice |
dopušteni naziv: verbalna komunikacija |
istovrijednice |
engleski: verbal communication njemački: verbale Kommunikation francuski: communication verbale ruski: вербальное общение, вербальная коммуникация švedski: verbal kommunikation |
suprotnica |
negovorna komunikacija |
napomena |
Govorna komunikacija dio je jezične komunikacije jer proistječe iz jezika kao sustava znakova. Uključuje sporazumijevanje riječima, a iako se smatra da je usmena komunikacija koja se ostvaruje govorenjem osnovni oblik govorne komunikacije, pisani oblik komunikacije također je oblik govorne komunikacije jer se temelji na govoru kao ostvaraju jezika kao sustava. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
