Pomoć ?
© 2011 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
© Marko Colić / Cropix
definicija |
|
kontekst |
Jezik koji pojedincu služi kao najčešće sredstvo sporazumijevanja, često i najšire, naziva se glavni jezik. On se poklapa s jednim dijelom značenjskoga opsega naziva prvi jezik. Bilo bi dobro rabiti naziv glavni jezik umjesto prvi jezik kad on jest glavni, odnosno kada je prvi samo zato što je glavni jezik sporazumijevanja. Glavni jezik sporazumijevanja ne mora nužno biti jezik kojim tko najbolje vlada. To je poglavito slučaj kod odraslijih iseljeničkih govornika kojima okolinski i službeni jezik države u koju su se uselili postaje najčešće sredstvo sporazumijevanja, katkada jedino redovito, iako svojim materinskim jezikom bolje (točnije) vladaju nego novim.
|
istovrijednice |
engleski: main language njemački: Hauptsprache francuski: langage principal ruski: главный язык |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Jelaska, Zrinka. 2016. Ini hrvatski jezik i identitet – od stranoga do nasljednoga govornika. Drugi: Alteritet, identitet, kontakt u hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi. Ur. Pišković, Tatjana; Vuković, Tvrtko. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Zagrebačka slavistička škola. Zagreb. Dostupno na https://www.hrvatskiplus.org/upload/zbornici/ZSS_2016.pdf. vrelo konteksta: Jelaska, Zrinka. 2016. Ini hrvatski jezik i identitet – od stranoga do nasljednoga govornika. Drugi: Alteritet, identitet, kontakt u hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi. Ur. Pišković, Tatjana; Vuković, Tvrtko. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Zagrebačka slavistička škola. Zagreb. Dostupno na https://www.hrvatskiplus.org/upload/zbornici/ZSS_2016.pdf. |