definicija |
slavensko pismo koje je za potrebe moravske misije sastavio Konstantin Ćiril u 9. st. |
istovrijednice |
engleski: Glagolitic script, Glagolitic njemački: glagolitische Schrift, Glagoliza francuski: alphabet glagolitique, glagolitsa ruski: глаголица talijanski: glagolitico češki: hlaholice |
podređeni nazivi |
obla glagoljica, uglata glagoljica |
poveznica |
http://hrvatski.hr/volim-glagoljicu/; http://pravopis.hr/uploads/slova-2.pdf; http://jezik.hr/glagoljica.html |
napomena |
Slavenska je pismenost vezana uz veliku ćirilometodsku zadaću stvaranja književnoga jezika i obrednih knjiga za Moravljane. Staroslavenska književnost utrla je put glagoljici kao prvomu hrvatskom pismu. Ona se u našim krajevima osobito proširila te oble likove svojih grafema zamjenjivala uglatima, a tu je dobila i ime (od glagola glagoljati – govoriti). Glagoljica je u Hrvatskoj bila u pretežitoj uporabi do 16. stoljeća, a aktivno se rabila do polovice 19. stoljeća. Prve pouzdane vijesti o uporabi slavenskoga književnog jezika i pisma glagoljice kod Hrvata potječu iz godine 925. – u jednome pismu papa Ivan X. opominje dalmatinske biskupe zbog služenja bogoslužja na slavenskome jeziku, a u drugome prigovara hrvatskomu kralju Tomislavu i zahumskomu knezu Mihajlu Viševiću što to dopuštaju. Zaključci splitskih crkvenih sabora u ranome srednjem vijeku također svjedoče o postojanju slavenskoga bogoslužja. Na prijelazu u 12. stoljeće (oko 1100.) nastala je glagoljicom klesana Bašćanska ploča, najvažniji spomenik rane hrvatske pismenosti. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
