definicija |
skup funkcija koje jezik kao sustav znakova ima u sporazumijevanju s obzirom na sudionike komunikacije, sadržaj poruke, kontekst u kojemu se odvija komunikacija te znakovni kod kojim se sadržaj poruke prenosi |
istoznačnice |
dopušteni naziv: jezične funkcije nepreporučeni naziv: funkcije u jeziku |
istovrijednice |
engleski: functions of language njemački: Funktionen der Sprache francuski: fonctions du langage ruski: функции языка |
podređeni nazivi |
denotativna funkcija jezika, ekspresivna funkcija jezika, fatička funkcija jezika, konativna funkcija jezika, metajezična funkcija jezika, poetska funkcija jezika |
napomena |
Funkcije jezika prvi je opisao Roman Jakobson 60-ih godina 20. stoljeća kao pripadnik praške lingvističke škole. Polazeći od lančane strukture komunikacijskoga procesa, Jakobson tumači da se svaka funkcija jezika odnosi na jedan dio komunikacijskoga lanca (govornika (pošiljatelja poruke), slušatelja (primatelja poruke), komunikacijski kanal, poruku, jezični kod kojim se poruka prenosi). |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
