definicija |
poznavanje te sposobnost percepcije i produkcije fonema, alofona, fonetskih obilježja po kojima se razlikuju, fonetskoga sastava riječi, rečenične fonetike, naglaska i ritma rečenice, intonacije, fonetske redukcije, redukcije samoglasnika, naglašenih i nenaglašenih slogova, asimilacije, elizije 
|
kontekst |
Budući da fonološka kompetencija uz sposobnost proizvodnje označava i sposobnost opažanja i primanja glasova (fonema i alofona, razlikovnih obilježja), slogova, naglasnih i prozodijskih obilježja, uz opise izgovora govornika na razini B1, često se opisuje i izgovor njegovih sugovornika, tj. izgovor osoba koje govornik na razini B1 može razumjeti (v. 2.2.1.1. Aktivnosti i strategije proizvodnje, 2.2.1.2. Aktivnosti i strategije primanja, 2.2.1.3. Aktivnosti i strategije međudjelovanja, 3.3.1. Funkcionalna kompetencija na razini B1 prema ZEROJ-u).
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: izgovorna kompetencija |
istovrijednice |
engleski: phonological competence njemački: phonologische Kompetenz francuski: compétence phonologique ruski: фонологическая компетенция |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje. 2005. Školska knjiga. Zagreb. vrelo konteksta: Banković-Mandić, Ivančica. 2013. Izgovorna kompetencija. Hrvatski B1: Opisni okvir referentne razine B1. Ur. Gulešić Machata, Milvia; Grgić, Ana; Nazalević Čučević, Iva. FF press. Zagreb. |
