definicija |
ilokucijski čin kojim govornik izražava svoj odnos prema komu ili čemu |
istovrijednice |
engleski: expressive njemački: Expressiv, expressiver Sprechakt francuski: expressif ruski: экспрессив švedski: expressiv |
napomena |
U ostvarenju ekspresiva govornik se služi glagolima govorenja kojima se iziče zahvala, čestitanje, isprika, razumijevanje, suosjećanje, žaljenje itd. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |