struna tražilica

image shadow

ekspresiv

im. m. jd.
definicija
 

ilokucijski čin kojim govornik izražava svoj odnos prema komu ili čemu

istovrijednice
 

engleski: expressive

njemački: Expressiv, expressiver Sprechakt

francuski: expressif

ruski: экспрессив

švedski: expressiv

napomena
 
U ostvarenju ekspresiva govornik se služi glagolima govorenja kojima se iziče zahvala, čestitanje, isprika, razumijevanje, suosjećanje, žaljenje itd.
razredba
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)