definicija |
pravopisni znak koji označuje stanku, promjenu intonacije ili jačine glasa ispred upravnoga govora ili nabrajanja 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: dvotočje |
istovrijednice |
engleski: colon njemački: Doppelpunkt francuski: deux-points, double point ruski: двоеточие češki: dvojtečka švedski: kolon |
simbol |
$;$ |
poveznica |
http://pravopis.hr/pravilo/dvotocka/63/ |
napomena |
U hrvatskome jeziku u istome se značenju upotrebljavaju nazivi dvotočka i dvotočje. Budući da u nazivlju istoznačnice nisu poželjne, a naziv dvotočka bolje se uklapa u tvorbeni sustav hrvatskoga jezika jer sufiks -je označuje neidentificirano mnoštvo i ne veže se uz određeni broj (npr. gorje, otočje, trunje, trsje), bolje je upotrijebiti naziv dvotočka nego dvotočje. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Jozić, Željko i dr. 2013. Hrvatski pravopis. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. |
