struna tražilica

image shadow

dvotočka

im. ž. jd.
definicija
 

pravopisni znak koji označuje stanku, promjenu intonacije ili jačine glasa ispred upravnoga govora ili nabrajanja

vrela
istoznačnice
 

dopušteni naziv: dvotočje
istovrijednice
 

engleski: colon

njemački: Doppelpunkt

francuski: deux-points, double point

ruski: двоеточие

češki: dvojtečka

švedski: kolon
simbol
 
 $;$
poveznica
 
 http://pravopis.hr/pravilo/dvotocka/63/
napomena
 
 U hrvatskome jeziku u istome se značenju upotrebljavaju nazivi dvotočka i dvotočje. Budući da u nazivlju istoznačnice nisu poželjne, a naziv dvotočka bolje se uklapa u tvorbeni sustav hrvatskoga jezika jer sufiks -je označuje neidentificirano mnoštvo i ne veže se uz određeni broj (npr. gorje, otočje, trunje, trsje), bolje je upotrijebiti naziv dvotočka nego dvotočje.
razredba
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)